U nekadašnjoj Pozorišnoj ulici u Beogradu, a danas je to Francuska br. 31, izgradjena je 1908. godine kuća za gospodju Leonu – Lenu Panajot, kasnije udatu Galtje ili Galtre, kako se navodi u adresarima Beograda u drugoj i trećoj deceniji ХХ veka. Kuća, u kojoj je u jednom periodu bilo smešteno i Kraljevsko rumunsko poslanstvo, nastala je u vreme kada i najreprezentativniji secesijski objekti u Beogradu. Kao projektanti ove porodične kuće naizmenično se pominju Petar i njegov brat Djura (Djordje) Bajalović. Medju malobrojnim svedočanstvima o kući izdvaja se katalog IV jugoslovenske izložbe u Beogradu 1912. godine, u kojem se vidi da je kuću ipak projektovao Petar Bajalović, koji je izložio njenu fotografiju i potpisao se.

Kuća Leone Panajot je reprezentativna jednospratna gradska vila s potkrovljem. Samo jednom stranom je oslonjena na susednu kuću, dok je druga bočna fasada slobodna i uz nju je formirano dvorište s kapijom prema ulici. U spoljnoj arhitekturi i dekoraciji, kao i u enterijeru ove kuće potpuno su primenjeni koncept i motivi evropskog secesijskog stila. Ovaj koncept se na fasadi prepoznaje po vertikalnoj podeli plitkim pilastrima i po asimetričnom rasporedu elemenata. Slobodan ugao kuće naglašen je četvrtastom kulom sa erkerom. Kula se završava terasom sa zidanom ogradom, na kojoj su zvezdasti motivi i urne na uglovima. Zanimljivo je da gornji horizontalni venac ulične fasade, koji povezuje prozore na spratu, nije odraz unutrašnje podele nivoa i sadrži dekoraciju od tirkiznih keramičkih pločica, koja se pojavljuje i diskretno ispod prozora u prizemlju. Secesijski stil Kuće Leone Panajot je uočljiv i u plitkom floralnom reljefnom ukrasu, geometrijskoj stilizaciji elemenata, raznolikosti oblika otvora i njihovih završetaka, pa su primenjeni uži i širi prozori, s pravougaonim i segmentnolučnim završecima ramova, kao i zalučeni otvori. Posebno izražena secesijska karakteristika je i polihromija fasade. Redak primer u secesiji Beograda je centralni motiv glavne fasade, skoro potpuno kružni oblik fasadnog polja u vidu grčkog slova omega, koje uokviruje središnji balkonski otvor na spratu.

Ovalna osnova i oblik ovog balkona, s reljefnim lepezastim ukrasom u podnožju, kao i kovana ograda s motivom zatalasane morske trave, dopunjuju stilski koncept. Dekorativnu obradu odlikuje bogata plastika s motivima lišća i cveća kako na fasadi u malteru, tako i na plitkom reljefu na drvenim ulaznim vratima, sa vešto zanatski i umetnički izvedenim i skladno ukomponovanim detaljima. U središtu biljnog ornamenta glavnog fasadnog motiva pojavljuje se i ženska glava, čest motiv u secesiji Beograda. Na kovini podrumskog otvora primenjen je potpuno asimetričan motiv zakrivljene linije, što je takodje retkost.U enterijeru kuće, u koju se ulazi kroz prostrani hol, popločan keramičkim pločicama sitnijeg geometrijskog motiva, ističe se umetnički zanatski rad u gipsu na zidovima (štukodekoracija). Odatle se stepeništem koje vodi na sprat dolazi do nekada stambenih prostorija, sada u službi Pravoslavnog dobrotvornog starateljstva. Od prvobitnog, verovatno bogatog kućnog nameštaja nije ostalo mnogo, a najreprezentativnije od sačuvanog su dve kaljeve peći s kolorisanim secesijskim ukrasom. Kapija od kovanog gvoždja ka dvorištu je takodje čisto secesijskog stila, s raskošnim i slobodno postavljenim floralnim motivima, a skulpturalno izvedeni par lovačkih pasa, poleglih na vrhovima pilona zidanog dela dvorišne ograde, predstavlja jedinstven primer u širokom spektru motiva secesijske dekoracije u arhitekturi Beograda, koji ukazuje na interesovanje prvobitnog vlasnika kuće.

Kuća Leone Panajot u Beogradu je zbog posebne arhitektonske i urbanističke vrednosti utvrdjena za kulturno dobro 1997. godine.