U starom jezgru Beograda u Svetogorskoj ulici broj 17 nalazi se Dom Jevrema Grujića, prva kuća proglašena za spomenik kulture od osnivanja Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda, 1961. godine. Nalazi se neposredno uz pozorište „Atelje 212“ što Beogradjanima često stvara utisak objekta koji je u funkciji pozorišta a ne porodična kuća u kojoj i danas žive potomci Jevrema Grujića, istaknute ličnosti srpske diplomatije 19. veka. Krajem jeseni 1960. grupa beogradskih profesora i arhitekata, medju kojima su bili Miša Radovanović, Branislav Kojić, Ivan Zdravković, Bogdan Ignjatović, Dimitrije Leko, Oliver Minić, Bogdan Nestorović pokrenuli su inicijativu da Zavod hitno zaštiti kuću Jevrema Grujića. Bojan Stupica je upravo u to vreme završavao pripreme za početak gradnje Ateljea 212 u tadašnjoj ulici Lole Ribara, a po njegovom projektu kuća Jevrema Grujića je trebalo da se poruši i taj prostor iskoristi za gradnju Ateljea. spasivši kuću Jevrema Grujića u ulici Lole Ribara br. 17 od nestajanja, izradjeno je prvo rešenje o zaštiti spomenika kulture u Beogradu.

Jednospratnu kuću u Svetogorskoj 17 podigao je Jevrem Grujić za svoju ćerku Mirku, počasnu dvorsku damu kraljice Marije Karadjordjević i predsednicu „Kola srpskih sestara“. Stil kuće, danas, posebno je istaknut kontrastom njenog neposrednog okruženja koje čine modernistički i savremeni objekti. S tog aspekta kuća je urbani raritet, a kada se zakorači unutra, ambijent dočarava prošlost jedne važne srpske porodice i način života visokog staleža. Sagradjena je 1896. godine prema projektu Milana Kapetanovića, u istoricističkom duhu sa fasadama na kojima su skladno uklopljeni elementi renesanse i baroka. Dok se neki ornamentalni motivi mogu videti i na drugim beogradskim fasadama, slikana dekoracija koja podražava tehniku zgrafita čini je jedinstvenom u arhitekturi Beograda. Izvodjač slikane dekoracije na glavnoj fasadi bio je Domeniko D’Andrea, italijanski majstor dekorativnog slikarstva.

U unutrašnjoj koncepciji osnove prizemlja i sprata su identične. Salon, trpezarija i kujna bili su u prizemlju, a na spratu sobe za spavanje, radni kabinet, biblioteka i terasa koja je gledala na nekadašnju baštu. Ulaz u zgradu je reprezentativan, s holom i stepeništem od belog mermera, ogradom od kovanog gvoždja i reljefnom kompozicijom na zidu. Bogat i raznovrstan pokretni fond, iz 18. 19. i 20. veka, čine mnogobrojni umetnički i upotrebni predmeti i arhivska gradja. Zbirka oružja iz Prvog i Drugog srpskog ustanka dobila je zlatnu povelju i medalju na izložbi balkanskih država u Londonu 1907. godine. Enterijer ukrašavaju dela najznačajnijih slikara nacionalne umetnosti: Steve Todorovića, Uroša Predića, Paje Jovanovića, Djordja Krstića, Uroša Kneževića, Arsenija Petrovića, Miloša Tenkovića, Vlaha Bukovca kao i originalni komadi nameštaja iz različitih epoha.

Enterijer

U kući je održan sastanak na kom je sklopljen tajni ugovor izmedju Srbije i Bugarske za oslobodjenje Južnih Slovena od turskog ropstva 1912. godine, na kom je kasnije zasnovan Balkanski savez. Po završetku Prvog svetskog rata u kući se nalazilo Belgijsko poslanstvo gde su se održavali prvi gradski balovi i diplomatski prijemi, a zatim Francusko socijalno društvo za pomoć deci „Kap mleka“. Pred Drugi svetski rat u njemu su održavani sastanci ženskih društava za borbu protiv fašizma, a od oktobra 1944. godine u danima borbe za oslobodjenje Beograda nalazila se partizanska bolnica. U podrumu kuće je 1967. godine otvorena prva beogradska diskoteka „Kod Laze Šećera“, nazvana po vlasniku i Jevremovom potomku, prevodiocu Lazaru Šećeroviću. Najnoviji muzički trendovi i modni stilovi mogli su se čuti i videti u ovoj diskoteci koju su posećivale najpoznatije ličnosti iz sveta muzike, filma i mode. Bila je mesto okupljanja intelektualne elite koja je značajno uticala na našu nedavnu istoriju, označivši sociološki bum, novo vreme i slobode koje su nosile šezdesete godine 20. veka.

Lazar Šećerović, diskoteka kod Laze Šećera, 1961.

Očuvanje porodične istorije i srpskog nasledja uvrstilo je Dom Jevrema Grujića u Asocijaciju evropskih istorijskih kuća 2009. godine, a 2015. je stručna saradnica Zavoda, Ivana Vesković, dobila Godišnju nagradu Društva konzervatora Srbije za Uspešno izveden sveobuhvatan rad na istraživanju, dokumentovanju, valorizovanju i popularizaciji Doma Jevrema Grujića u Beogradu kao doprinos kontinuitetu rada na odredjenom kulturnom dobru u cilju formiranja privatnog muzeja . Zbog svojih istaknutih kulturno-istorijskih i arhitektonsko-urbanističkih vrednosti Dom Jevrema Grujića utvrdjen je za kulturno dobro 1961. godine, a potom 1979. godine za kulturno dobro od velikog značaja za Republiku Srbiju.