Palata „Atina“ je podignuta 1903. godine sredstvima trgovca Djordja N. Vuča (1851-1909) na mestu nekadašnje prizemne kuće dvorskog podrumdžije Jankovića koja je imala kafanu „Kod dva tigra“. Za projekat ove, kao i ostale tri svoje kuće, Vučo je angažovao arhitektu Dimitrija T. Leka (1863-1914). Poslastičarnica „Atina“ u prizemlju ovog zdanja koju je otvorio sicilijanski poslastičar Antonio da Franko, dvorski kuvar kralja Petra I, nazivom je čuvala sećanje na zemlju čijim jezikom su prvobitno govorili investitor i projektant. Vremenom je i celo zdanje preuzelo taj naziv ukazujući na poreklo, a svojom reprezentativnošću i na ugled vlasnika zgrade. Tridesetih godina 20. veka bila je preimenovana u kafe Difranko, taj natpis je stajao iznad poslastičarnice do kraja medjuratnog perioda, kada je vraćen prvobitni naziv.

Palata „Atina“ je gradjena u tradiciji graditeljstva s kraja 19. veka od opeke i krečnog maltera, sa drvenim medjuspratnim konstrukcijama, masivnim zidovima premošćenim arhitravno i u podrumu sa pruskim svodovima. Zgrada je u prizemlju imala lokale, kafe-restoran sa baštom ka ulici i poslastičarnicu, a na spratu stanove za izdavanje. Prostorije su podeljene u dva podužna trakta, na svakom spratu su bila po dva stana, a u dvorišnom krilu nalazile su se pomoćne prostorije lokala i restorana u prizemlju, kao i stanova na spratu. U zgradi je u trećoj deceniji 20. veka bio smešten Dom osiguravajućeg društva „Šumadija“. U prizemlju zdanja je očuvana namena uz dozidjivanja u dvorištu, a na spratovima su vršene adaptacije u cilju prenamene iz stanova u kancelarijske prostorije; u levom krilu zgrade  je bio radničko-službenički restoran, a u desnom je bio restoran „Atina“. Konzervatorsko-restauratorski radovi na objektu obavljani su 1969, 1988–1989. i 2003–2004, a fasada je obnovljena 2017. godine.

Interpolacijom zgrade Srbijateksa 1988. godine izvršen je pokušaj da se ispravi razbijanje istorijskog niza objekata i premosti visinska razlika izmedju kuće Alekse Krsmanovića i palate „Atina“. U središtu novog dvosegmentnog objekta različite spratnosti, ali zastakljene fasade sa čeličnom rešetkom, aplicirani su spojeni citati – parcijalne  replike oba susedna zdanja, levi rizalit palate „Atina“ i desni vertikalni segment portala Krsmanovićeve kuće, što je dobilo asocijativni naziv „Terazijski torzo“.

Palata „Atina“, jedna od palata sa najmarkantnijom fasadom u Beogradu svedoči o novom duhu i evropeizaciji beogradske arhitekture, utvrdjena je 1968. godine za kulturno dobro, a 1983. za kulturno dobro od velikog značaja.