Područje prostorne kulturno-istorijske celine Topčider nalazi se nadomak beogradske varoši. Zaokruženo je sa severa rekom Savom, a sa zapada i istoka grebenima avalskih pobrdja koji se spuštaju ka Savi, formirajući dolinu Topčiderske reke. Sa istočne strane su Dedinje i Banjički vis, a sa zapadne strane Banovo i Petlovo brdo.

Toponim Topčider nastao je od reči turskog porekla topči sa značenjem tobdžija i reči dare, persijskog porekla, što znači potok, dolina. Već sam naziv ukazuje na to da su u vreme turske vlasti u Srbiji na ovom prostoru bili locirani artiljerijski logori u kojima su Turci izlivali svoje topove. Sa austrijskom okupacijom Beograda, u prvim decenijama 18. veka, nastajali su ovde i majuri, poljska imanja austrijskih velikodostojnika i upravnika Beograda. Medjutim, tek u vreme vladavine kneza Miloša, Topčider postaje najznačajnije mesto u okolini Beograda. Godine 1831. započeto je gradjenje rezidencijalne celine Miloša Obrenovića, sred najšireg dela topčiderske doline, prve i jedine rezidencije ovog tipa u novoj srpskoj državi. U periodu izmedju 1831. i 1834. godine nastali su osnovni planski rasporedi topčiderske rezidencije i završene najznačajnije gradjevine: Konak kneza Miloša, Crkva svetih apostola Petra i Pavla, Crkveni konak, ekonomske zgrade. Do danas je sačuvana, mada u prepravljenom obliku, i zgrada topčiderske restoracije, kafana „Milošev konak“. Danas sačuvani objekti predstavljaju svedočanstvo Miloševog vremena u kojem je došlo do postepenog napuštanja balkanske tradicije u arhitekturi i okretanja modernim evropskim tokovima. Sa gradjenjem rezidencijalnog kompleksa planiran je i podizan park u tada modernom engleskom stilu. Za uredjenje parkovskog prostora bio je odgovoran Atanasije Nikolić, profesor matematike, „načertanija“ i „zemljomerija“ i prvi rektor Liceja u Kragujevcu, koji ovde formira prvu uredjenu parkovsku površinu u Beogradu. „Prirodni“ engleski način uredjenja parka ogledao se u vijugavim stazama, bogatom rastinju i upotrebi vode u obliku potočića i jezeraca. S vremenom je ukrašen i kamenim spomenicima, skulpturama, vodoskocima i fontanama.

Na prostoru ove najstarije uredjene celine Topčidera – prostoru rezidencijalnog kompleksa Obrenovića – nalazi se ukupno osam utvrdjenih spomenika kulture: Konak kneza Miloša (kulturno dobro od izuzetnog značaja), Topčiderska crkva, Crkveni konak u Topčideru, Zgrada Kovnice novca, skulptura Žetelica, Obelisk, spomenik Arčibaldu Rajsu i Dvorski kompleks na Dedinju.
Prostorna kulturno-istorijska celina Topčider 1987. godine utvrdjena je za kulturno dobro od izuzetnog značaja za Republiku Srbiju.