Danas, 9. novembra, obeležavamo Medjunarodni dan borbe protiv fašizma i antisemitizma. Tim povodom propremili smo priču o Spomen parku Jajinci. U poslednje vreme svedoci smo povremenog nedoličnog ponašanja u ovom spomen parku. Još jednom apelujemo na gradjane da se sa pijetetom odnose prema žrtvama genocida počinjenog tokom Drugog svetskog rata, kao i prema ovom znamenitom mestu.

Nakon ulaska u Beograd, nemačke opkupacione snage su, kako bi ugušile otpor, formirale koncentracione logore. Osnivanje logora Topovske šupe na Autokomandi, na Banjici u kasarni 18. pešadijskog puka, logora Sajmište u objektima bivšeg kompleksa sajma na levoj obali Save i Milišića ciglani na Zvezdari, na sasvim poseban način obeležili su sudbinu Beograda. Bila je to jedina prestonica u okupiranoj Evropi na čijem su urbanom tlu formirani koncentracioni logori. Zatvorenici iz logora Banjica, Topovske šupe, Sajmište i beogradskih zatvora, dovodjeni su na strelište u Jajincima, vojni objekat izgradjen 1935-1941. godine, koji je nemačka okupaciona komanda pretvorila u mesto za masovnu likvidaciju zatvorenika.

Streljanja u Jajincima trajala su od jula 1941. do novembra 1943. godine. Zajedničke grobnice kopali su logoraši koji su zatim i sami ubijani. Na zakopavanju leševa radili su grobari od kojih su neki posle rata posvedočili o metodama zločina i broju žrtava. Oko strelišta bila je podignuta visoka ograda od asura, da bi se sakrio zločin. U krugu strelišta postojale su dve barake, posle rata porušene, kao i kula-stražara. Od autentičnih objekata sačuvan je deo staze kojom su dovodjeni osudjenici. U Jajincima su ubijani, iz genocidnih pobuda, Jevreji i Romi, te revolucionari i rodoljubi, pripadnici svih jugoslovenskih naroda.

Gestapo je od 8. novembra 1943. do 2. aprila 1944. vršio ekshumaciju i spaljivanje leševa, kako bi sakrio tragove zločina. Komisija za utvrdjivanje ratnih zločina, formirana odmah po završetku Drugog svetskog rata, nakon istrage je iznela podatak da je na strelištu Jajinci stradalo 80.000 osoba. Novija istraživanja ukazuju na broj od 65.000 stradalih. Prve vence na mesto gde su vršena masovna streljanja položili su generali Peko Dapčević i Vladimir Ivanovič Ždanov, komandanti trupa koje su oslobodile Beograd 20. oktobra 1944. godine, što predstavlja i prvo odavanje pošte nedužnim žrtvama fašističkog terora.

Spomen-park Jajinci sastoji se od više segmenata i njegovo formiranje otpočeto je 7. jula 1951. godine postavljanjem spomenika na samom ulazu u spomenički kompleks. Autori spomenika bili su akademski vajar Stevan Bodnarov i arhitekta Leon Kabiljo. Uredjenje Spomen-parka, ustanovljenog 1960. godine, nastavljeno je i u narednim decenijama, sa više nerealizovanih javnih konkursa za projekat spomenika žrtvama fašizma. Konačno, 1988. godine, usvojeno je i realizovano rešenje monumentalnog spomenika, autora akademskog vajara Vojina Stojića. U uredjenju pratećih sadržaja i zelenih površina Spomenparka učestvovali su i arhitekti Branko Bon i Brana Mirković. Spomen-park „Jajinci“ utvrdjen je za znamenito mesto 1986. godine.