Crkva Svetog apostola i jevandjeliste Marka u Beogradu nalazi se na platou uz severozapadni kraj Tašmajdanskog parka. NJeno zapadno pročelje najbolje se sagledava iz ulica Svetog Marka i Resavske. Od antičkog perioda ovaj prostor je bio korišćen kao kamenolom iz kojeg se vadio kamen za izgradnju, kao i šalitra za izradu baruta. Posebno je eksploatisan u turskom periodu, iz kojeg je i sačuvan naziv mesta Tašmajdan (kamenolom). Današnja crkva je izgradjena na starom kultnom mestu, u neposrednoj blizini ruske crkve Svete Trojice, podignute 1924. godine, ali i prethodne Markove crkve, male grobljanske kapele iz doba kneza Miloša Obrenovića, koju je projektovao Hadži Nikola Živković. Prethodna, mala Crkva Svetog Marka bila je jednobrodna bez kupole. Izgradjena je bila 1835. na groblju, na temeljima još starije palilulske crkve, ispred koje je 1830. godine bio pročitan hatišerif turskog sultana o nezavisnosti i kneževskom ustrojstvu Srbije.

Prema urbanističkom planu iz 1923. godine, na prostoru današnjeg Tašmajdana bio je zamišljen nov administrativnoupravni centar Beograda, gde je medju visokoškolskim objektima i zgradama ministarstava, bila planirana i Crkva Svetog Marka. Konkurs za novu crkvu je bio raspisan krajem 1928, a zatim i uži konkurs 1930. godine. Uz monumentalni i pregledni prostor, konkursom je tražen stil starovizantijski, slobodan, ali najsličniji crkvi manastira Gračanice, zadužbini kralja Milutina iz 1315. godine. Arhitekti Petar i Branko Krstić su se u usaglašavanju sa savremenim metodama u projektovanju držali okvira zadatih konkursom, kojima je tražena prostrana petokupolna crkva izdužene osnove s pripratom i zvonikom nad zapadnim ulazom.

Zidanje Crkve Svetog Marka je započeto za vreme vladavine Aleksandra Prvog Karadjordjevića, a gradjenje je trajalo dugo i sa odlaganjima u periodu 1931–1939. godine. Oblikovana je u srpsko-vizantijskom stilu, koji čuva tradicije srpske sakralne srednjovekovne arhitekture. Kamen temeljac za novu crkvu postavljen je 8. maja 1931, kada je i osveštana (patrijarh Varnava), ali je zidanje nastavljeno tek jula 1932. godine. Gradjevinske radove vodio je inženjer Milovan Smiljanić, a radove u kamenu dovršilo je preduzeće „Jošanica“. Krajem 1933. godine, crkva je već bila pokrivena, dok su njeno oblaganje i kamenarsko-klesarski radovi završeni tek 1938. Godinu dana kasnije, spoljašnjost gradjevine je bila dovršena, ali je Drugi svetski rat prekinuo opremanje enterijera i doveo do stradanja i uklanjanja male Crkve Svetog Marka. Nakon saniranja oštećenja, velika crkva je nanovo osvećena 1948. godine.

Crkva Svetog Marka je osnove razvijenog upisanog krsta i to dvostruko upisanog, vidljivog u svodovima, ima oltarsku apsidu i pet kupola. Na zapadu je priprata sa galerijom i visokim zvonikom. U opusu braće Krstić pretežno modernističkog koncepta, Crkva Svetog Marka u Beogradu je jedini realizovani sakralni objekat, izveden u tradicionalnoj arhitekturi, koji, posle Hrama Svetog Save, predstavlja najmonumentalniju i poslednju uspelu gradjevinu poznog perioda nacionalnog stila u srpskoj arhitekturi.

Uz južni zid zapadnog traveja, sa desne strane ulazeći iz priprate, koji je prema srpskoj srednjovekovnoj tradiciji odredjen kao mesto za grob vladara, postavljena je šezdesetih godina HH veka mermerna grobnica cara Dušana (1308–1355), delo skulptora Dragomira Tadića, u koju su preneti posmrtni ostaci ovog srpskog vladara iz prizrenske zadužbine Svetih arhangela. Naspramno, sa severne strane, nalazi se grobnica patrijarha Germana. Ispred oltara sa južne strane postavljeni su tronovi za patrijarha i kralja. U kripti Crkve Svetog Marka sahranjeni su kralj Aleksandar i kraljica Draga Obrenović, istaknuti episkopi i prvi ktitor male crkve, trgovac Lazar Panča. Mozaik sa predstavom patrona Crkve Svetog apostola Marka nad glavnim ulazom izveo je slikar Veljko Stanojević 1962, a mermerni ikonostas je projekat arhitekte Zorana Petrovića iz 1991/1992. godine, na koji su četiri godine kasnije postavljene mozaičke ikone, delo slikara Djure Radulovića.

Crkva Svetog Marka od podizanja do danas dominira ambijentom i okolnim gradjevinama i zahvaljujući dobroj sagledivosti u vizurama izdvaja se u silueti Beograda. Zbog posebnih arhitektonskih i urbanističkih kvaliteta, Crkva Svetog Marka u Beogradu utvrdjena je za spomenik kulture 1975. godine.