Skip to Content

Category Archives: Arhiva

Palata Penzionog fonda

Trg Nikole Pašića 3 i Terazije 29, Beograd

 

Palata nekadašnjeg Penzionog fonda Narodne banke Kraljevine Jugoslavije, poznata i kao palata „Beograd“, podignuta je 1940. prema projektu ruskog arhitekte Grigorija Samojlova.

Predstavlja izuzetan primer beogradske arhitekture javnih gradjevina izmedju dva svetska rata.

Monumentalni objekat dvojne namene, sa pozorištem i bioskopom u prizemlju i stanovima na spratovima, oblikovan je u kombinaciji akademske trodelne podele fasada i modernističke primene novih materijala – stakla i metala.

Reprezentativnosti objekta doprinose bogato obradjeni ulazi i enterijer prostranih holova sa reljefnom dekoracijom, koju je izradio vajar Risto Stijović prema nacrtima arhitekte Samojlova.

Palata Penzionog fonda predstavlja najznačajnije ostvarenje ovog arhitekte i jedno od obeležja Terazija.

Sokolski dom „Matica“

Deligradska 27, Beograd

 

Zgrada sokolskog društva „Matica“ podignuta je u periodu 1929-1935, prema projektu arhitekte Momira Korunovića kao javni objekat namenjen omladini.

I pored prisutnog romantičarskog duha u izgledu gradjevine, Korunović se ovim projektom približio modernim shvatanjima arhitekture.

Umesto prvobitno planirane bogate skulptoralne dekoracije zgradom dominiraju bezornamentalne površine fasade, dajući joj utisak masivnosti i monumentalnosti.

Glavni portal Sokolskog doma izradjen je prema nacrtu arhitekte Nikole Krasnova, dok je u Velikoj dvorani Živorad Nastasijević naslikao u fresko tehnici kompoziciju koja prikazuje prelaz srpske vojske preko Albanije.

Uz sam objekat podignut je kompleks sportskih terena.

Smiljanićeva ulica – prostorna kulturno istorijska celina

Beograd

 

Prostor Smiljanićeve ulice, formiran krajem 19. i početkom 20. veka, pripadao je od 1896. posedu bogate austrijske porodice, poznatom kao Grantovac.

Kontinuirana gradnja na ovom prostoru počinje posle 1905, kada su istrasirane ulice i isparcelisani blokovi.

Najstarije kuće u Smiljanićevoj ulici zidane su kao skromne stambene prizmenice sa akademski oblikovanim fasadama uz primenu secesijskog plastičnog dekora.

I pored svojih skromnih arhitektonskih vrednosti ove kuće stvaraju jedinstven prostorni ambijent, oslikavajući u potpunosti duh prestonice početkom 20. veka.

 

Aero-klub

Uzun Mirkova 4, Beograd

Zgrada Aero-kluba sagradjena je 1935. za potrebe nacionalne institucije vazduhoplovstva Kraljevine Jugoslavije, prema projektu arhitekte Vojina Simeonovića.

Zgrada je zamišljena kao moderna višespratnica sa fasadama u čijoj je obradi primetno modernizovanje akademskih formula primenom dekorativnih elemenata ar dekoa.

Namena objekta simbolično je iskazana vitražom „Dedal i Ikar“ u holu, koji je izradio slikar Vasa Pomorišac. Na četvrtom spratu zgrade smešten je legat slikara Petra Dobrovića u nekadašnjem ateljeu umetnika.

 

Kovnica novca

Topčider, Pionirska 2, Beograd

Kovnica novca Narodne banke Kraljevine SHS sagradjena je uz Topčudersku reku 1929. prema projektu arhitekte Josifa Najmana i inženjera Milivoja Obradovića.

Po uzoru na savremene industrijske objekte koncipirana je u duhu moderne arhitekture sa velikim staklenim površinama.

Karakterističan detalj spoljnog izgleda gradjevine predstavljaju dve kule uz severni trakt, od kojih se zapadna završava kubičnom kupolom.

Objekat predstavlja najkompleksnije ostvarenje u stvaralačkom opusu arhitekte Najmana, dok ga njegova namena čini prvom i jedinstvenom grdjevinom te vrste u našoj zemlji.

Radnički stanovi

Gundulićev venac 30, 32, Djure Djakovića 13, Herceg Stjepana 3-5, Senjanin Ive 14-16, Beograd

Kompleks radničkih stanova izgradjen je u dva navrata za potrebe smeštaja uvećanog broja radnika u Beogradu.

Potreba za izgradnjom ovakve vrste stambenih kompleksa javila se u vreme naglog industrijskog prosperiteta u Srbiji.

Prvobitno su prema projektu arhitekte Jelisavete Načić iz 1909. sagradjene tri zgrade, sa gotovo bezornamentalnim fasadama oživljenim plitkom secesijskom plastikom iznad i ispod prozora.

Proširenje je izvršeno prema projektu opštinskog tehničara Balgača 1924, čime je kompleks zauzeo površinu čitavog bloka.

Karakteristični po svojoj funkciji Radnički stanovi predstavljaju najstarije sačuvane objekte tog tipa u Beogradu.

Nemačka osnovna škola

 Prvomajska 79, Zemun 

Nova škola namenjena obrazovanju nemačkog stanovništva Zemuna podignuta je 1901. godine pored francenstalske crkve Svetog Vendelina.

Istorijat rada namačke škole datira od 1820. i traje sve do 1918, kada se pod nazivom Osnovna škola „Kraljice Marije“ uključuje u prosvetne tokove nove države.

Kontinuitetom namene Nemačka osnovna škola predstavlja važno svedočanstvo razvoja školstva u Zemunu, a potom u Kraljevini Jugoslaviji.

Dečiji dom Kraljice Marije

Cara Dušana 57, Zemun

Zgrada Dečijeg doma kraljice Marije podignuta je 1919. sredstvima kraljevskog fonda za potrebe zbrinjavanja sremske siročadi.

Zgradu je projektovao gradjevinar Franja Kataničić kao samostalni parterni objekat, oblikovan u duhu postsecesije sa elementima neoklasicizma.

Savremene funkcionalne tendencije vidljive su u naglašenim vertikalama zidne profilacije i širokim masama objekta.

U dvorištu zgrade nekada se nalazila i bista kraljice Marije, rad slovenačkog vajara Lojze Dolinara.

Crkva Sv. Arhandjela Gavrila

Humska 26, Beograd

Crkva Sv. Arhandjela Gavrila sagradjena je 1939. prema projektu arhitekte Grigorija Samojlova kao crkva sa osnovom u obliku sažetog trikonhosa i dva zvonika koja flankiraju zapadni ulaz crkve.

Hram je podignut u čast i slavu oslobodilaca iz Prvog svetskog rata.

Dinamičnom spoljašnjem izgledu crkve doprinose dekorativni elementi od opeke oko otvora, dvanaestostrana kupola nad centralnim travejem naosa i dve manje kupole nad zvonicima.

Enterijer crkve dekorisan je umetnički obradjenim mobilijarom izvedenim u duborezu, koji je, kao i ikonoststas izradjen prema nacrtima samog arhitekte.

Osobenost crkve leži u karakterističnom spoju dekorativizma srednjovekovne arhitekture sa funkcionalnošću moderne i primenom savremenih materijala.

Dom Sindikata

Beograd

 

Zgrada Doma sindikata sagradjena je u periodu 1947-1955, prema projektu arhitekte Branka Petričića.

Svojim položajem i volumenom objekat je odredio obrise jednog od najznačajnih beogradskih trgova dominirajući ovim prostorom svojom karakterističnom, lučno oblikovanom fasadom

Organizacija unutrašnjeg prostora odražava arhitektonske standarde 50ih godina, bliske zapadno-evropskoj arhitekturi. Ovaj multinamenski objekat zamišljen je kao prostor u kom se odvijaju razna kulturna i politička dešavanja, filmske projekcije i festivali.

Svojom prepoznatljivom arhitekturom Dom sindikata predstavlja simbol ranog perioda posleratne izgradnje u Beogradu i Jugoslaviji.