Skip to Content

Category Archives: Arhiva

Arhiv Jugoslavije

  Vase Pelagića 33, Beograd

Zgrada Arhiva Jugoslavije podignuta je 1933. kao Dom kralja Aleksandra I za učenike srednjih škola u Beogradu, prema projektu arhitekte Vojina Petrovića.

Kao kraljeva zadužbina objekat predstavlja reprezentativan primer akademske arhitekture, lociran u jednom od najlepših delova grada, u neposrednoj blizini Kuće kralja Petra I Karadjordjevića.

Kako bi odgovorila savremenim zahtevima djačkog doma, zgrada je raspolagala bibliotekom, muzičkom i sportskom salom, bazenom i trpezarijom, dok su u dvorištu bila posebno uredjena igrališta za tenis i druge sportove.

Od 1970. u ovom objektu smešten je Arhiv Jugoslavije koji čuva arhivsku gradju jugoslovenske države od njenog osnivanja 1918.

Seizmološki zavod

Tašmajdanski park, Beograd

Zgrada Seizmološkog zavoda, smeštena u Tadašmajdanskom parku, gradjena je izmedju 1908. i 1939.

Prvobitno je izvedena prema projektu arhitekte Momira Korunovića kao njegovo prvo ostvareno delo, ali je kasnijim intervencijama 1912, 1926. i 1939. bitno izmenila svoj izgled.

Paviljon je zamišljen kao prizemna gradjevina približno kvadratne osnove sa čistim bezornamentalnim fasadama.

Kasnijim promenama, primenom lučnih nadprozornika i završnog zupčastog venca, postignut je romantičarski izgled objekta.

U vreme podizanja zgrada Seizmološkog zavoda bila je prvi javni objekat na Tašmajdanu, koji danas predstavlja jedno od obeležja Tašmajdanskog parka.

Crkva Sv. Vaznesenja

Dren

Crkva Sv. Vaznesenja u Drenu sagradjena je 1896. kao jednobrodna gradjevina zasvedena poluobličastim svodom.

Zvonik je podignut odvojeno od glavnog korpusa crkva. Svojim stilskim karakteristikama približava se modelima raške škole srpskih srednjovekovnih spomenika.

Karakterističan detalj obrade fasade predstavljaju četiri ugaona pilastra i dekorativna obrada zapadnog portala sa nadstrešnicom oslonjenom na dva stuba i stepeništem.

Crkva Sv. Vaznesenja u Drenu predstavlja materijalno svedočanstvo obnove srpsko-vizantijskog stila u srpskoj arhitekturi druge polovine 19. veka.

Crkva Pokrova Presvete Bogorodice

Kajmakčalanska 55, Beograd

Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta 1933. prema projektu arhitekte Momira Korunovića. Prostorno rešenje crkve karakteriše bazilikalna osnova sa horom i bočnim galerijama i prostranim trodelnim olatrskim prostorom na istoku.

U stilskim odlikama prisutna je primena vizantijskih modela sa elementima romanske arhitekture, koji su pre svega vidljivi u obradi četvorospratnog zvonika iznad priprate.

Specifičnost zidnog slikarstva crkve predstvaljaju stojeće figure srpskih svetitelja sa svojim zadužbinama, smeštena izmedju prozora tambura, koje sa povorkom arhijereja u oltarskoj apsidi čine svojevrsnu galeriju portreta srpskih svetitelja.

Crkva Pokrova Presvete Bogorodice zauzima važno mesto u stvaralačkom opusu arhitekte Korunovića ali i u okvirima beogradske sakralne arhitekture izmedju dva rata.

Obrenovačka čaršija– prostorna kulturno istorijska celina

Obrenovac

 

Kao zametak današnje varoši, Obrenovačka čaršija formirala se tokom 19. veka na raskršću glavnog puta od Beograda ka Šapcu i Valjevu.

U sistemu gradnje Čaršije objedinjene su stambena i poslovna namena, na šta ukazuju brojne trgovačke i zanatske radnje, kafane i administrativno-poslovne zgrade.

Sadržinom, namenom i arhitektonskom obradom postojećih objekata Obrenovačka čaršija reprezentuje karakterističan ambijent srpske palanke 19. veka, dok je prisustvo antologijskih primera narodnog graditeljstva čini jedinstvenom na prostoru Srbije.

Zgrada Ministarstva pošta

Palmotićeva 2 i Majke Jevrosime 13, Beograd

 

Zgrada Ministarstva pošta podignuta je izmedju 1926. i 1929. godine prema projektu arhitekte Momira Korunovića. U vreme izgradnje bila je jedna od najmonumentalnijih gradjevina Beograda.

Koncipirana je kao četvorougaoni objekat sa unutrašnjim dvorištem i razudjenim, masivnim arhitektonskim volumenom.

U obradi eksterijera primetno je preuzimanje dekorativnih elemenata iz bogate riznice srpskog srednjovekovnog neimarstva, evropskog romantičarskog nasledja i secesije.

Upečatljiv detalj glavne fasade predstavljaju dve figure, izradjene po uzoru na ktitorske kompozicije srednjovekovnog živopisa sa svitkom i modelom gradjevine u rukama, čiji je autor vajar Stamenko Djurdjević.

Zgrada Ministarstva pošta predstavlja jedno od najuspešnijih dela arhitekte Korunovića kao i celokupne srpske arhitekture nacionalno-romantičarske orijentacije izmedju dva rata.

Crkva Sv. Arhandjela Mihaila

Beljina

 

Crkva Sv. Arhandjela Mihaila sagradjena je izmedju 1813. i 1819. na mestu ranijeg kultnog objekta, za koji se pretpostavlja da datira iz ranog srednjeg veka.

Crkva predstavlja jedan od najranijh primera crkvenog graditeljstva iz vremena prve vladavine kneza Miloša, čije će se arhitektonske odlike razvijati tokom čitavog 19. veka.

Koncipirana je kao jednobrodna gradjevina zasvedena poluobličastim svodom. Kamene površine fasada oživljene su plitkom reljefnom dekoracijom i fragmentima plastike i nadgrobnih spomenika, preuzetih sa starije gradjevine.

Klasicistički komponovan ikonostas predstavlja rad slikara Dimitrija Posnikovića iz 1849.

Manastir Grabovac sa crkvom Sv. Nikole

Obrenovac

 

Manastir Grabovac sa crkvom Sv. Nikole sagradjen je na mestu ranijeg manastira, za koji se veruje da ga je podigao kralj Milutin krajem 14. veka.

Nalazeći se na raskršću važnih puteva, manastir je u nekoliko navrata rušen i ponovo obnovljen 1859. za vreme vladavine kneza Miloša Obrenovića.

Sačuvani natpis ukazuje da je današnju crkvu Sv. Nikole sazidao 1894. „majstor iz Makedonije“ na temeljima prethodne gradjevine. Crkva je koncipirana kao gradjevina centralnog tipa sa osnovom u obliku slobodnog krsta.

Obrada fasada sprovedena je naizmeničnim polihromnim redjanjem malterisanih traka oker i crvene boje, po ugledu na primere srpske srednjovekovne arhitekture.

U crkvi se čuva mermerna ploča posvećena oslobodiocima Beograda 1806, u znak sećanja na njihovo okupljanje kod manastira Grabovca pred polazak na Beograd.

Manastir Grabovac predstavlja važno svedočanstvo o postojanju i kontinuitetu razvoja manastirskog života od kraja 14. veka u okolini Beograda.

Dom Sindikata

Beograd

 

Zgrada Doma sindikata sagradjena je u periodu 1947-1955, prema projektu arhitekte Branka Petričića.

Svojim položajem i volumenom objekat je odredio obrise jednog od najznačajnih beogradskih trgova dominirajući ovim prostorom svojom karakterističnom, lučno oblikovanom fasadom

Organizacija unutrašnjeg prostora odražava arhitektonske standarde 50ih godina, bliske zapadno-evropskoj arhitekturi. Ovaj multinamenski objekat zamišljen je kao prostor u kom se odvijaju razna kulturna i politička dešavanja, filmske projekcije i festivali.

Svojom prepoznatljivom arhitekturom Dom sindikata predstavlja simbol ranog perioda posleratne izgradnje u Beogradu i Jugoslaviji.

Crkva Svete Trojice

Baćevac

 

Crkva Svete Trojice u Baćevcu podignuta je 1882. u blizini ruševina starije crkve-brvnare iz prve polovine 19. veka, kao jednobrodna gradjevina sa osnovom u obliku slobodnog krsta i po jednim kubetom nad pripratom, centralnim travejem naosa i oltarskim prostorom.

Osim što kube nad pripratom ima funkciju zvonare, neuobičajeno prisustvo tri kubeta na crkvi trebalo je da na simboličan način istakne posvetu crkve Sv. Trojici.

Pretpostavlja se da je crkva izgradjena prema projektu arhitekte Dušana Živanovića, jednog od prvih učenika Hanzenove škole i zagovornika obnove „vizantijskog stila“.

Po svojim konstruktivnim i oblikovnim rešenjima crkva u Baćevcu predstavlja preteču novih arhitektonskih oblika crkava gradjenih u srpsko-vizantijskom stilu