Termoelektrana „Snaga i svetlost” sagradjena je na desnoj obali Dunava u periodu od 1930. do 1932. godine, prema projektu Švajcarskog društva za elektrifikaciju i saobraćaj iz Bazela. Isto društvo je dobilo i koncesiju za isporuku električne energije u glavnom gradu Kraljevine Jugoslavije. U vreme kada je podignuta bila je najveći objekat ove vrste u Beogradu. Puštena je u probni rad 1932, kada je preuzela funkciju prve, stare opštinske centrale iz 1892. godine. Za podizanje termoelektrane je odabrana lokacija kraj reke zbog mogućnosti snabdevanja neophodnom količinom vode i transporta uglja vodenim putem. Kompleks se sastoji iz zgrade Elektrane, portalnog krana sa rukavcem, pumpne stanice i filterskog postrojenja. U zgradi Elektrane, objektu kubične forme, u konstruktivnom i tehnološkom smislu se izdvajaju tri celine: hala kotlarnice, mašinska sala i komandno-šalterska sala. Funkcionalna podela elektrane vidljiva je i u konstruktivno-oblikovnom rešenju objekta. Arhitektura zgrade, kao i čitavog kompleksa odražava modernistička shvatanja, aktuelna za evropsku graditeljsku praksu medjuratnog perioda. Primena savremenih materijala, čelika i stakla, bezornamentalne ravne zidne površine, stavljanje funkcije objekta u prvi plan, kao i jednostavni geometrijski oblici volumena zgrade, ukazuju na uticaje Bauhaus stila. Portalni kran sa rukavcem, izgradjen istovremeno sa zgradom Elektrane, predstavlja veliku mostnu, rešetkastu konstrukciju. Kreće se dužinom rukavca od pumpne stanice do Dunava (140 m) pomoću dva sopstvena elektromotora po šinama položenim uz Elektranu i rukavac. Treći segment elektrane čini pumpna stanica i filtersko postrojenje, koji se nalaze na kraju rukavca. Pumpna stanica se sastoji od armiranobetonskog objekta kružne osnove i unutrašnjim instalacijama sa pumpama i cevovodima. Filtersko postrojenje je povezano sa pumpnom stanicom i sastoji se od strukture pravougaonog oblika koja je u unutrašnjosti izdeljena na bazene za filtraciju.

Izgradnjom Termoelektrane „Snaga i svetlost” po prvi put se u Beogradu koristila niskonaponska distributivna mreža za napajanje naizmeničnom strujom, a potom je značajno doprinela unapredjenju elektroenergetskog sistema grada. Elektrifikacija Beograda omogućila je primenu novih tehničkih i tehnoloških dostignuća u saobraćaju i telekomunikacijama i promenila navike ljudi što je za posledicu imalo i novo socijalno profilisanje gradskog stanovništva. U funkciji je bila sve do 1969. godine. Termoelektrana „Snaga i svetlost” danas predstavlja značajan industrijski kompleks, koji zbog svojih arhitektonsko-urbanističkih i kulturno-istorijskih vrednosti zauzima važno mesto u društvenoj i graditeljskoj prošlosti Beograda. Svojim položajem uz obalu reke i sam rukavac, kao i specifičnom arhitekturom industrijskog kompleksa, formira markantnu i prepoznatljivu vizuru Beograda na desnoj obali Dunava s jedne i istorijskog jezgra grada s druge strane.

Termoelektrana „Snaga i svetlost” je utvrdjena za spomenik kulture 2013. godine.