Poslednjih nedelja ponovo smo postali svesni toga koliko veliki značaj u našim životima imaju zdravstveni radnici i bolnički objekti. Zbog toga im posvećujemo nekoliko narednih postova.

Prva varoška bolnica u Beogradu osnovana je 1841. godine čiji se rad u početku odvijao u nekoliko nehigijenskih stambenih objekata u raznim delovima grada, gde su uslovi za lečenje bili gotovo neprihvatljivi. Zahvaljujući inicijativi Kneza Mihaila da se podigne moderna bolnica u Beogradu, započeto je i prikupljanje novčanih sredstava za njenu izgradnju. Tim povodom knez Mihailo otkupio je plac od vlasnika Djordja Cenića u ul. Džordža Vašingtona 19 na Paliluli, čiji je prilog u vidu zemljišta pridružio i veliki prosvetni dobrotvor Ilija M. Kolarac. Svoj doprinos dala je i kneževa supruga Julija Obrenović koja organizovala odbor za sakupljanje priloga i poklona za zidanje bolnice. Izgradnja prve civilne bolnice u Beogradu započeta je 1865. godine, a završena 1868. godine. Podignuta u tada slabo izgradjenom delu varoši kao raskošna gradjevina u prostranom zelenom dvorištu ukazivalo je na stepen važnosti organizovanog lečenja, i na zbiljnost s kojom se pristupalo u formiranju moderne srpske medicinske struke u osvit sticanja nezavisnosti Srbije.

Autor objekta bio je Jovan Frencel, inženjer i arhitekta, čiji nam dalji rad i opus danas nisu poznati. Stoga je vrlo moguće da je za gradjenje Varoške bolnice, odnosno izradu projekta, postojao i odredjeni predložak. Iz tog vremena sačuvano je i svedočenje dr Valente, prvog upravnika bolnice, da je plan udešen po obrascu jevrejske bolnice u Berlinu. Prema svedočenjima savremenika, Jovan Frencel je umro neposredno nakon što je izradio plan. Zgrada ima naglašenu simetričnost u osnovi, prostornoj koncepciji i spoljnoj obradi. Fasade su tretirane u duhu romantizma, stilizovanim romano-gotskim motivima, ali i elementima renesanse. Središnji deo fasade predstavlja i njen glavni motiv. U ovom segmentu izmenjeni su ritam i veličina prozorskih otvora, a samo polje je završeno trougaonim zabatom, u čijem je vrhu lanterna dekorativno akcentovana satom jednim od najstarijih sačuvanih javnih časovnika u našoj prestonici. Ostale fasade skromnije su oblikovane. U skladu s tadašnjim medicinskim znanjima, u projektovanju je veoma velika pažnja poklonjena problemu ventilacije bolesničkih soba i objekta u celini, kao i rešavanju grejanja i snabdevanja toplom vodom.

Prema Sanitetskom zakonu iz 1881. godine, prvobitna Opštinska i okružna beogradska bolnica pretvorena je u Opštu državnu bolnicu. Po izgradnji novog bolničkog kruga Opšte državne bolnice na Zapadnom Vračaru (današnji Savski venac) brojna odeljenja iz Varoške bolnice su se iselila u nove objekte. Zadržalo se jedino očno odeljenje, sve do 1983. godine. Od tada se u zgradi nalaze Srpsko lekarsko društvo, Muzej srpskog lekarskog društva kao odeljenje Muzeja nauke i tehnike i Dom zdravlja Stari grad – Medicina rada. U okviru Muzeja srpskog lekarskog društva u stalnoj postavci nalaze se brojni medicinski instrumenti, dokumentacija i fotografije, od antičkog perioda pa sve do 20. veka, koji istovremeno svedoče o bolestima ljudi i o razvoju zdravstva i medicine u Srbiji.

Na fasadama zgrade nalaze se spomen-ploče na kojima su ispisane reči zahvalnosti Srpskog lekarskog društva medicinskim misijama i pojedincima koji su pritekli u pomoć srpskom narodu, vojsci i sanitetu tokom balkanskih ratova i u Prvom svetskom ratu. Prva varoška bolnica bila je dugo godina naša najveća i najbolja bolnica kroz koju su prošle mnoge generacije naših najistaknutijih lekara, poput Laze Lazarevića, Vojislava Subbotića, Djordja Nešića, Jovana Jovanovića i drugih. Ona je svedočanstvo mogućnosti, dometa, znanja i stava tek konsolidovanog srpskog društva nakon obnove samostalnosti države. Kao prva moderna bolnica, njen značaj za razvoj medicinske nege i medicine kao naučne discipline ostao je neprikosnoven. Istovremeno, ona je važan objekat za izučavanje istorije arhitekture i gradjevinskih postupaka u Beogradu 19. veka.