Stručna služba Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda u okviru svojih redovnih aktivnosti i zadataka vrši sagledavanje i praćenje stanja kulturnih dobara, dobara pod prethodnom zaštitom kao i onih objekata i graditeljskih celina koji će takav status dobiti. U ponedeljak 14. juna 2021. godine stručna služba Zavoda obišla je jednu od najmarkantnijih zgrada Beograda „Stambeno-poslovni centar Geneks“, poznatiju kao Zapadna kapija grada.

Ovaj monumentalni par kula sagradjen je u periodu od 1970-1980. godine prema projektu arhitekte Mihajla Mitrovića, za kompaniju „Geneks“, jednu od tada 100 najsupešnijih kompanija za spoljnu trgovinu u svetu. Nalazi se na ukrštanju auto-puta i ulice Narodnih heroja u Bloku 33 u Novom Beogradu. Kule su funkcionalno razdvojene na stambenu i poslovnu, povezane konstrucijom u vidu mosta na visini 26-og sprata. Fasade su izvedene u natur-betonu i nose odlike brutalizma kao stila. Svaka kula ima po dva stepeništa, koja su „sakrivena“ u betonskim bočno postavljenim vertikalama kružne osnove, izdvojene iz kvadratičnih osnova kula. Prilaz je izveden u vidu prostranog platoa sa parternim uredjenjem. U projektantskom smislu inovativnost objekta se najviše ogledala u pojavi „ekscentričnog motiva“ na samom vrhu poslovne kule, restorana –vidikovca, koncipiran kao rotonda sa pokretnim podom, prvi tog tipa u Evropi. Predstavljala je najvišu zgradu svog vremena u Beogradu, a prema izvorima i štampi, prva „pametna“ zgrada na Balkanu koja je osamdesetih godina imala kompjuterski centar odakle je kontrolisano grejanje, hladjenje, elektronika, liftovi.

Detalji na fasadi

Enterijer

Kako je davno sagradjena zub vremena čini svoje i opštećenja su vidljiva na ulaznoj partiji, a od originalnog enterijera je sačuvano malo. Geneks kompanija više ne postoji, kao ni Aviogeneks koji je imao brojne letove za evropske i bliskoistočne destinacije.. Medjutim, arhitektonsko-urbanističke vrednosti su nesumnjive i jasne. Naime, Geneks kule predstavljaju materijalni dokument o ambicijama, uzletu i težnjama posleratnog jugoslovenskog urbanizma i društva za ostvarivanjem visinskih rekorda i formiranjem upadljivih gradskih simbola. Bila je jedna od retkih beogradskih gradjevina koja je publikovana na naslovnim stranama brojnih domaćih i stranih časopisa, poput National Geografic (Nacionalna geografija) i trećeg toma francuskog izdanja Architecture contemporaine (Savremena arhitektura).