Sveke prve nedelje u oktobru obeležava se Dečja nedelja. Tim povodom predstavićemo projekte Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada  Beograda koji su posvećeni deci. Danas vas upoznajemo sa projektom Beogradska Kultura-BeoKul GradskaTura.

Jedan od najznačajnijih segmenata bavljenja spomeničkim nasledjem, posebno u savremenom dobu, predstavlja njegova popularizacija i prezentacija, kako medju stručnom, tako i medju najširom javnošću. Deo te javnosti čine i mladi. Razmišljajući o najboljem načinu da se zainteresuje mladja populacija za kulturno nasledje, kao i da se uključi u upoznavanje grada i prepoznavanje njegove vrednosti, Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda je početkom 2014. godine pokrenuo projekt Beogradska Kultura-BeoKul GradskaTura, koji još uvek traje. Autorke projekta su istoričarke umetnosti Ksenija Ćirić i Bojana Ibrajter Gazibara. U projektu su do sad učestvovali učenici Prve beogradske gimnazije, Treće beogradske gimnazije, Devete beogradske gimnazije „Mihailo Petrović Alas“, Trinaeste beogradske gimnazije, Četrnaeste beogradske gimnazije, Arhitektonske-tehničke škole i Škole za dizajn. Prvi učesnici su već završili studije i veoma smo ponosni na to što smo  zajedno učili o kulturnom nasledju na listi UNESKO-a, Ulici kralja Petra, Terazijama, Dunavskoj i Savskoj padinini, Knez Mihailovoj ulici.  Projekat je predstavljen i na Noći muzeja i na Danima evropske baštine.

Projekat BeoKul GradskaTura je osmišljen tako da na početku školskog časa, tokom gostovanja u odabranoj školi, stručne saradnice Zavoda predstave delatnost službe zaštite, vrste spomenika kulture i uključe učenike u razgovor. Učenicima se prikazuju fotografije pojedinačnih kulturnih dobara, uz objašnjenja, a na njima je da prepoznaju i sete se, uz smernice autorki projekta, koja još kulturna dobra znaju u Beogradu. Ideja je da mladi budu podstaknuti da shvate vrednost objekata koje svakodnevno vidjaju i koje dobro poznaju i razumeju koji ih to poseban kvalitet izdvaja i čini kulturnim dobrima.

Sledeći korak je predstavljanje teme odabrane za tu školsku godinu. Djacima se u vidu prezentacije i predavanja prikaže odabrana tema-celina, trg, ulica i svi spomenici kulture koji čine deo te celine. Na taj način se učenicima predoče koje su sve potencijalne teme o kojima će oni dalje istraživati.

Učesnicima projekta je tokom istraživanja i izrade prezentacija na raspolaganju stručna pomoć i usmeravanje. Već na uvodnom času im se kao polazišna tačka savetuje da posete veb prezentaciju Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda, na kojoj se, u formi kataloga u elektronskom formatu, nalaze kratki tekstovi, takozvane lične karte svih kulturnih dobara u Beogradu. Takodje, predoči im se i da Zavod ima bogatu izdavačku delatnost, sa brojnim izdanjima koja su dostupna na sajtu Zavoda, ali i biblioteku, čije im je korišćenje na raspolaganju. Pored izučavanja relevantnih izvora, učenici se pozivaju i da izadju na teren, odnosno da odu do samog kulturnog dobra, naprave svoje fotografije fasada, ali i enterijera, tamo gde je omogućen ulaz. Odlazak do samog kulturnog dobra predstavlja najvažniji segment pripreme rada, jer na taj način djaci najbolje stiču uvid u stanje u kome je kulturno dobro, ali i uče da ga opaze medju susednim objektima. Sa pripremljenim predavanjima i prezentacijama, kao i njihovim autorima, stručne saradnice Zavoda gostuju u narednoj školi. Ponovo se predstavi delatnost Zavoda i projekat, a potom učenici drže predavanje svojim vršnjacima. Kraj časa je predvidjen za pitanja, kao i prijavljivanje novih grupa učenika i izbor novih tema koje će pripremati za sledeću školu. Kada se zaokruži godišnji ciklus i sve škole učesnice završe svoja predavanja i gostovanja, u mesecu maju se organizuje velika zajednička šetnja svih predavača, gde svi zajedno, uz brojnu publiku i prijatelje, ali i slučajne prolaznike, imamo priliku da čujemo sva predavanja na licu mesta-ispred ili u spomenicima kulture. Od velike je važnosti je i to što je proučavanje kulturnog nasledja postalo deo školskog programa i što djaci imaju prilike da upoznaju nešto tako značajno za istoriju, kulturu i za nacionalni identitet, a sa čim uopšte nemaju ili veoma retko imaju dodir. Tako, prepoznajući vrednost kulturnih dobara u svojoj sredini uče da prepoznaju univerzalne vrednosti. Istovremeno, pripremajući predavanja, učenici se upoznaju sa procesom istraživačkog rada, uče da prepoznaju relevantne izvore i imaju prilike za rad na terenu.