Zgrada Prve beogradske gimnazije u Ulici cara Dušana br. 61, podignuta 1938. godine, prva je zgrada namenski zidana za ovu ustanovu, posle čitavog veka njenog postojanja. Osnovana je davne 1839. godine kao druga gimnazija u Srbiji (prva je bila u Kragujevcu). Ugled koji je uživala od samog početka omogućio joj je da bude iznad različitih političkih previranja koja su obeležila srpski XIX i početak XX veka. Svojim delovanjem, prosvetnom, pedagoškom i nacionalnom ulogom, doprinela je opštem napretku cele zemlje.

Autor projekta zgrade bila je Milica Krstić, jedna od naših najznačajnijih žena arhitekti prve polovine XX veka, koja je svojim stvaralačkim opusom ostavila vidan trag u novijoj srpskoj arhitekturi. Pored ove zgrade, posebno mesto u arhitektonsko-urbanističkoj slici prestonice zauzima monumentalno delo u Ulici kraljice Natalije br. 31, zgrada Druge ženske gimnazije u kojoj se danas nalazi elektrotehnička škola „Nikola Tesla“. Ova dva objekta nastaju na vrhuncu autorkine profesionalne karijere, i svedoče istovremeno o njenim različitim stilskim opredeljenjima. Za razliku od romantizirane i reprezentativne fasade ženske gimnazije, zgrada Prve beogradske gimanzije je primer modernizma u beogradskoj medjuratnoj arhitekturi. Karakteristično pozicionirana na placu izmedju ulica Cara Dušana, Dobračine, Skenederbegove i Dositejeve, zajedno sa crkvom Sveti Aleksandar Nevski u čijem projektovanju je učestvovala naša prva žena arhitekta Jelisaveta Načić, čini autentičan i prepoznatljiv ambijent ovog dela grada.

Prvobitna zamisao podrazumevala je postojanje trakta duž Skenderbegove ulice, ali su ograničena sredstva i rok diktirali izgled objekta. Objekat ima vidljive tri fasade, od kojih je ona prema Ulici cara Dušana tretirana kao glavna. Dugačka bela fasada, bez pridodatih ukrasa razbijena je stepenovanjem kubusa različitih masa, sa pomeranjem težišta ka uglu, tačnije u pravcu bloka sa crkvom, u čijem delu je i blago zaobljena. Na čitavom objektu dominiraju veliki prozorski otvori. Poseban akcenat je dat ulaznoj partiji gde se na delu fasade iznad tri odvojena ulaza u zgradu, nalazi ćirilični natpis „Prva beogradska realna gimnazija”. Kao što je arhitekta Milica Krstić, poput njenih savremenika, primenila principe Bauhausa i moderne u oblikovanju zgrade, tako je i funkcionalno i programski savremeno rešen i njen enterijer.

Zgrada Prve beogradske gimnazije je utvrdjena za spomenik kulture 1989. godine.