Na jednom od obodnih vračarskih brežuljaka prema Zvezdari, u blizini Crvenog krsta, izmedju ulica Bregalničke i Pop Stojanove, uzdiže se crkva neobična u Beogradu. Posvećena je Svetom Antunu Padovanskom, a izgradjena je izmedju 1929. i 1932. godine u spomen 700 godina od upokojenja. Sledbenik Svetog Franje Asiškog i veliki propovednik, jedan od najpoštovanijih zapadnohrišćanskih svetitelja, poreklom iz Lisabona, gde je živeo krajem 12. i u prvoj polovini 13. veka, počiva u italijanskom gradu Padovi. Projekat ove beogradske crkve izradio je istaknuti slovenački i srednjoevropski arhitekta kraja 19. i prve polovine 20. veka Josip Plečnik (1872–1957), učenik čuvenog bečkog arhitekte Ota Vagnera, kasnije profesor arhitekture na Univerzitetu u Pragu.

Ova monumentalna kružna gradjevina (rotonda), impresivna po dimenzijama i formi, centralnim planom osnove i bojom, odnosno materijalizacijom – oblogom od opeke – predstavlja povratak na antičke uzore, početke hrišćanstva, na obrasce ranohrišćanske i ranovizantijske sakralne arhitekture. U oblik osnove – uz veliku kružnu formu prislonjen je manji krug – uneto je i simbolično iščitavanje i povezivanje sa ikonografskim predstavljanjem patrona hrama koji drži malog Hrista. Trem sa drvenom nadstrešnicom nose po tri para vitkih stubova, kao i stubaca kvadratnog preseka. Stubovi se nastavljaju i u predvorju (narteksu), flankiranom manjim pravougaonim kapelama. Glavni prostor je kružni i cilindričan, sa bočnim konhama koje su namenjene posebnim manjim oltarima i ispovedaonici. Rasporedjene su po tri konhe sa severne i južne strane, dok je nasuprot ulaza, u apsidi, glavni oltar tj. duboki prezviterijum, pod kojim je kripta. Oblik rotonde je naglašen i posebno postavljenim podnim pločama od mermera različite boje. Zbog velike visine crkve formirane su tri galerije. Nad ulazom je prva manja galerija sa orguljama, druga potkovičasta prostire se do oltara, dok je gornja galerija ophodna (deambulatorijum), proteže se celim obimom rotonde i omogućava najveći prodor prirodnog svetla. Iznad ulaza je veći okulus u nivou prve galerije. Niša u nivou druge galerije predvidjena je za još nerealizovanu skulpturu Svetog Antuna.

Unutrašnjost crkve je do Drugog svetskog rata bila delimično opremljena oltarima i crkvenim mobilijarom, postepeno je dovršavana i kasnije, a monumentalni toranj zvonika visine 52 m i prečnika 9 m izgradjen je 1962. godine prema nešto izmenjenim projektima arhitekte Plečnika, a po uputstvima njegovog učenika Janeza Valentinčiča. Pored zvonika, on je izradio i nacrte za ulazni trem, kameni pod u prezviterionu, klupe, orgulje i lustere. Na izradi enterijera učestvovali su slovenački umetnici: kamenoresci, livci i stolari, od kojih se posebno izdvaja skulptor Božo Pengov. Glavni oltar Svetog Antuna je u apsidi, sa bronzanom skulpturom patrona hrama koji drži malog Isusa Hrista, rad Ivana Meštrovića, postavljen 1935. godine. Oltar Srca Isusovog i Gospin oltar (Marijine Blagovesti) postavljeni su u severnoj i južnoj konhi gledano od glavnog oltara, a nadalje i oltari Svetog Josipa i Svetog Franje Asiškog, kao i nedovršen oltar Hristovog stradanja. U dvorištu ka Bregalničkoj ulici nalazi se dvospratni objekat s neobaroknim zabatom, u kojem je mala skulptura Svetog Antuna sa malim Hristom, koji ima namenu župnog dvora i samostana, gde boravi upravitelj samostana gvardijan.

Crkva Svetog Antuna Padovanskog jedino je, jedinstveno i originalno autorsko ostvarenje slovenačkog arhitekte Plečnika u Beogradu, pripada grupi njegovih najznačajnijih sakralnih dela. Retka je po tipu centralne gradjevine medju ostalim crkvama ovog katoličkog reda, pretežno bazilikalnih prostora. Uklapa se po svojoj modernosti u beogradsku arhitekturu izmedju dva svetska rata. Po jedinstvenosti i originalnosti dizajna, ova crkva prevazilazi okvire srednjoevropske sakralne arhitekture. U hramu se pored službi održavaju i koncerti duhovne muzike. Kao jedinstveno delo posebnih i retkih arhitektonskih vrednosti, utvrdjena je za kulturno dobro 2010. godine.